Jedan milijun ljudi trebao je četrdeset godina lutati pustinjom:
"Zaključak da se egzodus nije dogodio u vrijeme i na način kako je to opisano u Bibliji je nepobitan ako preispitamo nalaze koje su Izraeliti tokom lutanja pustinjom trebali ostaviti za sobom na specifičnim lokacijama, i neke arheološke tragove koji bi – ako se egzodus dogodio – sigurno morali biti pronađeni. Prema biblijskom izvještaju, Izraeliti su tokom četrdeset godina lutanja proveli ukupno trideset i osam u Kadeš-Barnei. [...] Ponavljana iskopavanja i sondiranja u cijeloj oblasti nisu iznijela na svjetlost dana ni najmanje dokaze života u kasnom brončanom dobu, čak ni jednu jedinu krhotinu grnčarije koju bi za sobom mogla ostaviti grupica preplašenih izbjeglica." (Da se ne govori o velikom narodu koji je tamo trebao živjeti 38 godina.) (isto)
Isto tako, ne bi bilo moguće osvojiti neki grad u zemlji Kanaan, a da ne dođe do konfrontacije s egipatskom vojskom. Ipak, u Mojsijevim knjigama i Knjizi Jošuinoj nigdje se ne spominje prisustvo Egipćana. K tome, rečeno je da je Mojsijev narod bio napadnut od kralja Arada i da je naišao na otpor Amorita i stanovnika Moaba, Edoma i Amona. Međutim, arheologija je dokazala da te zemlje u 11. i 10. st. pr.n.e. još nisu postojale kao kraljevstva. Te zemlje i njihovi utvrđeni gradovi koje spominje Mojsije nastali su tek nekoliko stoljeća kasnije. (Vremensko neslaganje slično je kao kad bi se reklo da je Cortes morao ratovati s meksičkom vojskom kad je htio osvojiti Srednju Ameriku.) Očito su svi ovi izvještaji napisani tek puno kasnije nego što su ta kraljevstva i gradovi zaista postojali – ili ih već više nije bilo.
Ni opis kraljeva Davida i Salomona ne uklapa se u povijesnu sliku. Dok su u Kanaanu vladali najprostiji životni uvjeti, a zemlju naseljavali pastiri, tamo je trebalo nastati supercarstvo. Salomon je trebao imati 1000 žena, njegova palača bi bila veličanstvena, a on bi bogatstvom nadmašivao sve zemaljske kraljeve. Pri posvećenju hrama žrtvovao bi u sedam dana 22 000 volova i 120 000 ovaca (I Kr 8, 62-65). To bi značilo: 23 ovce i 4 vola po minuti – i to neprekidno 12 sati dnevno tijekom sedam dana. Kakva logistika! Koja nezamisliva količina životinja za tadašnji narod pastira! Ni od ovog "fantastičnog" sjajnog doba ne da se, skoro očekivano, pronaći ni najmanji trag:
"Ako se biblijski opis Salomonovog doba čita kritički, primijetit će se da je riječ o slici idealizirane prošlosti, jednog slavnog zlatnog doba. [...] K tome, unatoč njihovoj navodnoj moći i bogatstvu, ni David ni Salomon ne spominju se ni u jednom jedinom poznatom egipatskom ili mezopotamskom tekstu. Osim toga, u Jeruzalemu nema nikakvih arheoloških dokaza o Salomonovim čuvenim graditeljskim pothvatima. Pri iskapanjima u 19. i na početku 20. stoljeća oko Brda hrama nije identificiran niti jedan trag Salomonovog bajkovitog hrama ili palače." (isto)
Palača u kojoj bi tisuću žena moglo živjeti kraljevski zapravo bi morala ostaviti tragove za sobom: "Postaje sve jasnije da riječ Božja, 'knjiga nad knjigama', krije puno varki. Jedna grupa krivotvoritelja, zvana 'deuteronomisti', pročešljala je stvarnu priču; oni su iskrivili stvarnost, odstranili neugodne činjenice i u stilu holivudskih scenarija izmislili priču o Obećanoj zemlji [...], jedan kulturno-politički krimić izveden od visokih svećenika u Jeruzalemu koji su nanovo napisali povijesne činjenice i 'svoje snove o velikoj moći projicirali u prošlost'." Tako se očitovao Der Spiegel u svom uvodnom članku u broju 52/2002. U tom članku pod naslovom "Pronalazak Boga – arheolozi na tragu Svetog pisma" sažet je sadržaj knjige "The Bible Unearthed", upotpunjen drugim rezultatima istraživanja, osobito u vezi povijesnog razvoja Boga Jahve:
"Početno je Jahve bio samo jedan Bog vremena [...] 'On je bio jamstvo plodnosti, a njegov seksualni prikaz polako se potiskivao' [...] Do tada je Jahve očito bio tek grom-idol, slavljen kao jeruzalemski gradski Bog na gori Sion. Onda je postao univerzalna sila. [...] 'Bog vremena Baal slavljen je u mnogo lokalnih varijanti. Jedna od njih je Jahve.' [...] 'Samo vrlo rijetko hramska cenzura previđala je izdajnička mjesta: U Psalmu 68 Bog se naziva "vođom naroda". (Ali ne i u hrvatskom i srpskom prijevodu, prim. prev.). Taj naziv nosio je i nevjernički Bog vremena Baal."
Očito je: u Starom zavjetu su različita strujanja potekla zajedno, a urednici su ih složili u monoteističku sliku Boga. To saznanje nije zaista novo, nego naprosto potvrđuje ono što filolozi već neko vrijeme znaju. Stoga ni neke religijske institucije ne prave više od toga nikakvu tajnu.
Jedan takav primjer je novi prijevod Tore koji su 2001. g. izdali "Rabbinical Assembly", međunarodno udruženje konzervativnih rabina, i "United Synagogue of Conservative Judaism": Etz Hayim – Torah and Commentary (Etz Hayim je hebrejski izraz za "drvo života"). Ovo monumentalno djelo velikog formata (1560 stranica) je novo standardno izdanje Tore za milijune Židova, kako za osobnu upotrebu, tako i za javna čitanja u sinagogama. Neobičnost u ovom izdanju je to što, pored teksta iz Tore, sadrži 41 znanstveni članak koji su napisani od uglednih predstavnica i predstavnika judaizma, a rezimiraju najnovije stanje u istraživanjima i biblijskoj arheologiji. Objektivan i samokritičan stav ovih autora otkriva osvježavajući, ali provokativni antidogmatizam.
