Tvrdnja kako onaj tko slijedi i voli Isusa mora fundamentalistički vjerovati u Bibliju nije ništa manje do krivotvorenje njegove poruke. Isus je vrlo jasno rekao što misli o fundamentalistima i pismoznancima, a također je upozorio da će mnogi – ne samo nekolicina autsajdera – doći u njegovo ime. (Na toj osnovi se nameće jedno novo razlikovanje: "bibliokršćani" i "isusokršćani", gdje posljednji također vide Bibliju kao sveto pismo, ali ne u apsolutističkom smislu.)

Biblijski Izvještaj o stvaranju donosi temeljni opis Božjih motiva i metoda u odnosu na stvaranje. Posebno ukazuje na Božju individualnost bez koje se tajna stvaranja doista ne može pravilno razumjeti. Kad se Postanak čita očima koje sežu iza slova, dobije se ključ koji dopušta i druga mjesta u tekstu diferencirano razumjeti, jer nisu sve riječi neposredna riječ Božja. Neke zrcale starije pisane izvore koji vode do sumerskih predaja, ne najzadnje i do opisa "Adama" i "Eve" i "Božjeg gnjeva" koji je doveo do Potopa. Usporedba ovih izvora (u 11. poglavlju) iznijet će na svjetlo nešto iznenađujuće.

Saznanje da neka mjesta u tekstu nisu neposredna riječ Božja ne znači dakle da su beznačajna ili naprosto "krivotvorena", kako svjetovni kritičari Biblije prebrzo zaključuju. U ukupnoj perspektivi i ova mjesta imaju važno značenje koje se, međutim, može prepoznati samo pomoću navedenog ključa. Pošto oba ekstrema – navodno vjerno tumačenje Biblije i jednostrana materijalistička kritika – previđaju upravo taj ključ, u ekskursu će se istražiti koliko je utemeljeno fundamentalističko tumačenje i što stvarno znače kritičke spoznaje.

Ekskurs: Koliko je Stari zavjet povijesno relevantan?

Knjiga postanka spada u Mojsijevo Petoknjižje, a ono opet predstavlja glavni dio židovske Tore. Kako židovski krugovi vide Izvještaj o postanku? Tvrde li također da je sve u doslovnom smislu povijesno točno?

Godine 2001. dva vodeća biblijska arheologa – Israel Finkelstein, direktor Arheološkog instituta u Tel Avivu, i Neil Silberman, suurednik značajnog Archeology Magazine, – objavili su knjigu koja je izazvala senzaciju: The Bible Unearthed – Archeology's New Vision of Ancient Israel and the Origin of It's Sacred Texts. Ovi autori predstavili su najnovija saznanja biblijske arheologije i vrlo neortodoksne zaključke koje su izveli:

"Očito je da se mnogi događaji iz biblijskih pripovijesti nisu dogodili u opisano vrijeme ili način. Neki od najslavnijih događaja nisu se nikada zbili." (The Bible Unearthed)

Neki od najslavnijih događaja nisu se nikada zbili! Time se mislilo na npr. ropstvo u Egiptu, egzodus i nasilno otimanje zemlje u Kanaanu.

Cjelokupni boravak izraelskog naroda u Egiptu trajao je (prema Izl 12, 40) 430 godina, a kad se pod Mojsijem dogodio egzodus "bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece". (Izl 12, 37) Drugim riječima, prema biblijskom opisu Egipat je napustilo oko milijun ljudi! Međutim, u to doba Egipat je obuhvaćao najviše dva milijuna stanovnika. Kad bi se polovica stanovništva sastojala od robova stranaca, to u Egiptu ne bi ostalo bez traga. Ali, ni najmanji napis ne ukazuje na prisustvo stranog, porobljenog naroda, kao ni na njegovu seobu. Ionako bijeg iz Egipta ne bi ništa donio, jer je u vrijeme navodnog egzodusa Egipat bio na vrhuncu svoje moći i posvuda na Bliskom istoku, prije svega u zemlji Kanaan, održavao administrativna i vojna uporišta. Bijeg kroz Crveno more ne bi puno pomogao, jer je s druge strane također bila egipatska oblast.

 

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .