Kako bi usuglasili oba opisa, kreacionisti su morali iznijeti mnogo neprirodnih argumenata. Istovremeno tvrde da je biblijski Izvještaj o stvaranju jedinstven; sve ostale kulture imaju samo primitivna vjerska shvaćanja:
"U Izvještaju o stvaranju nama je prenesen, uz očitovanje vjere, i cijeli spektar prirodoznanstveno važnih činjenica. One su tako temeljne za razumijevanje ovog svijeta, da jasno odskaču od svih nevjerničkih vjerovanja, od kozmologije i kozmogonije starih naroda, i od sadašnjih prirodofilozofskih predodžbi.'"
(Werner Gitt: Das biblische Zeugnis der Schöpfung, Neuhausen-Stuttgart 1993.)
Takve jednostrane, a isto tako i neistinite tvrdnje nažalost su nužne kada se želi održavati pseudobiblijski apsolutizam. Međutim, neistinom se stvara rezonancija s dijaboličnim duhom – koja vodi zasljepljujućoj tezi o posjedovanju jedine istine. (Tko je uistinu bogosvjestan ne da se zavarati takvim apsolutizmom. Postoji velika razlika između "beskompromisnosti" i apsolutizma.)
U konačnici se prepirka kreacionista da svesti na dva temeljna pitanja vjere: Je li priča o Adamu i Evi i njihovim potomcima u doslovnom smislu i povijesno važeća? Je li priča o Adamu i Evi opisana u šestom danu stvaranja jednaka onoj opisanoj u prvom poglavlju Postanka?
Young Earth kreacionisti na oba pitanja odgovaraju kategoričnim i "beskompromisnim" Da, zbog čega također moraju vjerovati da Zemlja, Sunce i cijeli Univerzum nisu stariji od 7000 godina.
"Bibliji vjerna" interpretacija je krivotvorina
Kako će se vidjeti u sljedećem poglavlju, "biblijski" kreacionizam je izraz jednog oblika "religije" koja počiva na zapanjujućim temeljima, posebno na ideji da su oprost grijeha i spasenje mogući samo "krvlju":
"U Poslanici Hebrejima 9, 22 stoji '... bez prolijevanja krvi nema oproštenja'. Bog je uveo smrt i krvoproliće da bi čovjek na kraju mogao biti spašen. (On je u Rajskom vrtu iz nužde ubio najmanje jednu životinju, da bi Adamu i Evi dao odjeću od krzna.) Smrti i krvoprolića nije bilo prije Adamovog pada u grijeh. Da ga je bilo, cijela poruka spasenja bila bi glupost. Bog je dao smrt iz ljubavi, kako bi umrli i odložili naša grešna tijela, i kako bi došao Isus i mogao umrijeti na križu na kojem je prolio svoju dragocjenu krv – da bi uskrsnuo od mrtvih i mi mogli biti s njim zajedno u vječnosti."
(Ken Ham: Genesis and the Decay of the Nations, Green Forest 1991. K. Ham je jedan od vodećih propovjednika kreacionizma današnjice.)
Svojim interpretacijom Postanka kreacionisti su stavili monopol na spasenje kroz Isusa Krista, pri čemu kažu da su grijeh i smrt nastali padom u grijeh Adama i Eve, a Isus je došao kako bi čovječanstvo oslobodio ovog pragrijeha svojom žrtvom krvi; ako čovjek ne vjeruje u Postanak kako ga oni interpretiraju, gubi kroz Isusa ponuđeno spasenje.
Međutim, kreacionisti zastupaju poruku spasenja koja nipošto ne potječe iz same Biblije. Još važnije, Isus sasvim jasno kaže što on smatra najvažnijom zapovijedi, kojoj su podređene sve druge:
"Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tima dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." (Mt 27/41)
Ova Isusova izjava tako je važna i od središnjeg značaja, da je u tri od četiri Evanđelja ponovljena skoro istim riječima. Isus nigdje ne zahtijeva da čovjek bude biblijski fundamentalist – iz jednostavnog razloga – Biblija tada nije ni postojala! Kada se u jednoj apostolskoj poslanici (I Sol 2, 13) kaže kako je prenesena poruka riječ Božja, to svakako nije dopustivo isključivo i paušalno povezati s Biblijom, jer je ona sastavljena od rimske Crkve tek tri stotine godina kasnije.
