Materijalizam postulira jednadžbu: organsko tijelo = živo biće. Ako bi živuće tijelo zaista bilo tek (kvantno)mehanička materijalna struktura, znanstvenici bi morali biti u stanju stvoriti u laboratoriju npr. sjemenku. Kemijski sastojci jedne sjemenke odavno su poznati. Dakle, moralo bi biti moguće te sastojke tako umjetno sastaviti, da iz njih nastane sjemenka sa sposobnošću klijanja. Ili još jednostavnije: prepolovimo jabuku i zamolimo cjelokupnu svjetsku znanstvenu elitu da te dvije polovice ponovo spoji. To bi naime moralo biti moguće, ako je organsko tijelo samo rezultat mehaničkih funkcija materije.
Pretpostavka da su živući organizmi nastali iz materije je dakle nedokazano (i apsurdno) vjerovanje.
Višestanični organizmi nastali su iz prvih jednostaničnih: Čak i ako uzmemo kao važeću pretpostavku da je jednostanični organizam nekako nastao iz materije, time još nismo riješili problem. Statistika kaže da je makar i jednokratni nastanak kompleksne životno sposobne stanice iz organske tvari nemoguć. Pa čak da se ta nemogućnost i dogodila, imali bi jednu jedinu stanicu usred životu nenaklonjenog pramora. Ta jedna stanica brzo bi opet uginula i nestala – i jedna nemoguća slučajnost nije ništa postigla. Prema darvinističkom scenariju je, međutim, pramore vrvilo jednostaničnim organizmima. Ovdje taj scenarij postaje upravo smiješan, jer bi i svi ostali morali slučajno nastati iz materije. Pa čak i ako je odjednom bilo mnoštvo jednostaničnih organizama, razvoj bi stao na tome. Jednostanični organizmi koji se dijele ostaju jednostanični – sve do danas.
Unatoč tome, materijalističko vjerovanje tvrdi da su se jednostanični organizmi "nekako" razvili ili spojili, pa su iz toga nastali višestanični: prvi primitivni biljni i životinjski oblici. Međutim, ne postoji niti jedan teoretski model koji bi pokazao kako se to moglo dogoditi.
Pretpostavka da su iz jednostaničnih organizama nastali višestanični također je nedokazano vjerovanje bez ikakvog temelja.
Iz primitivnih višestaničnih organizama nastali su viši oblici života: Ono što je već na relativno jednostavnoj razini jedno- i višestaničnih organizama nemoguće, bit će još više nemoguće na razini viših oblika života. Višestanični organizmi trebali su se razviti u meduze i ribe s hrskavicom, a primitivne alge u različite više biljne organizme. Ni ovdje nema teoretskog modela koji bi pokazao kako se to moglo dogoditi.
Iz amfibija su nastali reptili, iz reptila ptice i sisavci: Prema evolucijskoj teoriji, pokretačka sila evolucije je genetska promjena u malim koracima, koja se zbraja milijunima godina. Genetske promjene su, međutim, uvijek slučajni izdvojeni događaji. Pri svakom razmnožavanju jajne i sjemene stanice se spajaju i počinju se eksponencijalno dijeliti. Pri svakom dijeljenju stanice DNK se mora udvostručiti i proslijediti objema novim stanicama. Ako se kod dijeljenja dogodi greška pri kopiranju (npr. zbog radioaktivnog ili kozmičkog zračenja), genetska informacija će se oštetiti, što znači da će najmanje jedna sekvenca gena biti poremećena. Ovo je usporedivo s tekstom knjige na kompjutorskom monitoru: ako dođe majmun i slučajno dograbi tipkovnicu, koliko velika je vjerojatnost da se ispravni redoslijed slova neće greškom prekinuti? Kolika je vjerojatnost nastanka makar i jedne bolje riječi, kompliciranije rečenice? A nema kompliciranijeg teksta od genetskog koda. Vjerojatnost je ravna nuli, prije svega imajući u vidu činjenicu da se taj slučaj morao dogoditi milijunima puta.
Ipak, upravo tu nemogućnost pretpostavljaju teoretičari evolucije: kod određenih reptila došlo je do "malih promjena gena", iz čega su se polako razvili prvi sisavci. Ali, tijela reptila i sisavaca temeljito se razlikuju: jedni nesu jaja, drugi ne. Kako je "polako" i"korak po korak" do toga trebalo doći? "Netko" je ili reptil ili sisavac. Međutim, prema teoriji evolucije morali su postojati i međuprijelazi u svim varijacijama: živa bića koja su 90% reptili, a 10% sisavci, takva koja su 80% reptili, a 20% sisavci, itd. Ili se iz jednog reptilskog jaja odjednom, bez prijelaza, izlegao jedan sisavac? Sve i kad bi se tako dogodilo, teško da bi se dogodilo dvaput. Jadni abort skončao bi bez partnera, a s njim i cijela budućnost sisavaca.
Pretpostavka da su se amfibije razvile u reptile, ili reptili u sisavce, je dakle nedokazano vjerovanje, koje je skoro smiješno. Ipak, taj apsurd danas se posvuda uči i propagira, u osnovnim i visokim školama, u masmedijima, kroz stručnu literaturu i popularno-znanstvene publikacije.
Makroevolucija putem biranja gena: Biologija poznaje sistematičnu podjelu na carstvo, razred, red, porodicu, rod i vrstu, pri čemu se svaka vrsta još dijeli na rase. Tako npr. postoji vrsta "pas" i mnoge rase pasa.
