Savršenu simboliku Sunca, svjetlosti i Boga Ehnaton je izrazio u svojim definicijama Atona, koje je dao upisati u kraljevske kartuše, na primjer: "Ra-Harakte, koji na horizontu slavi, u svojoj svjetlosnoj pojavi, Aton je, Aton živući, veliki, gospodar neba i zemlje."

"Ra-Harakte, koji na horizontu slavi" je fizičko sunce prije ili poslije podne, doslovno "Ra kao Horus oba horizonta". Jutarnje Sunce odmah po izlasku zove se Kepri, a Sunce pred zalazak Atum. Sunce u zenitu naziva se Aton. Samo kad Sunce stoji u zenitu, uspravno postavljen štap ne pravi sjenu. U tom smislu, Aton čak i kao fizički pojam ima duhovnu simboliku. Kraljevska definicija Boga kazuje, dakle, da Bog u fizičkome jest Ra-Harakte, koji je istovremeno, "u svojoj svjetlosnoj pojavi", u duhovnoj simbolici svjetlosti, i Aton: apsolutna, nezasjenjujuća individualnost Boga. U tom smislu je Aton "živući, veliki", tj. izvor svega života i sveobuhvatna, vječna prisutnost, stvarajuća prasvijest: "gospodar neba i zemlje". Tako smo dospjeli do biblijskih formulacija, i ne iznenađuje što hebrejska riječ Adonai "Bog gospodar" (opis božjeg imena Yhwh) izravno podsjeća na egipatsko Božje ime Aton.

Znakovito je i Ehnatonovo vladarsko ime Nefer Keperu Ra Va-en- Ra, uglavnom prevedeno s nekako praznim izrazima: "Lijep (savršen) u obličjima (pojavnim formama) je Ra, jedini od Ra". Ehnaton se nazvao Va-en-Ra. Kao faraon, on je "jedini sin" Ra, neposredni predstavnik Boga. Istovremeno, ovo ime ukazuje na to da je on živio u jedinstvu s Ra, u "Aton-svijesti", koji ga je uopće i učinio "jedinim od Ra" – a taj Ra definiran je u prvom dijelu vladarskog imena: Ra je savršena ljepota, koja se izražava u beskrajnim oblicima. Tom sveobuhvatnom Bogu služi Va-en-Ra, po istini i ljubavi živući predstavnik Boga, zajedno s "Meri Va-en-Ra", "voljenoj od Va-en-Ra".

Važnost jedinstva s božanskim, koje se izražava i u jedinstvu ljubavi muškarca i žene, pokazuje se i u ceremonijama koje su provodili Ehnaton i Nefertiti. U Atonovom hramu u Akhetatonu, pod otvorenim nebom, u izolaciji Amarne, faraon i njegova supruga provodili su svjetlosnu službu Božju. Žena je smjela punopravno s muškarcem biti u svetištu, i tom prilikom je nosila posebnu ceremonijalnu odoru: samo krunu i ogrtač koji se spajao u visini grudi, a prema dolje razdvajao, tako da su noge i abdomen mogli biti neposredno dodirnuti sunčevim zrakama. U nijednoj drugoj religiji ženstvenost nije bila na takav način vrednovana i poštovana. (Atonov hram bio je dostupan svim građanima. Faraonski par provodio je ceremonije u otvorenom dvorištu, na povišenom oltarskom podestu. "Svetinja nad svetinjama" se, dakle, nije nalazila u zatvorenom, samo za odabrane svećenike dostupnom prostoru.)

Međutim, istinski hram za sve ljude je onaj duhovni: piramida svjetlosti, čiji je vrh Sunce. U tom hramu ima mjesta za sve ljude, jer Sunce je jedino zajedničko što svi ljudi na Zemlji vide. Svaki čovjek ima jednaki dio svjetlosti. To je velika vizija, koju je Ehnaton objavio u svojoj Himni Suncu: jedna Zemlja, jedno čovječanstvo, jedan Bog.

Posebno je dojmljivo što Ehnatonova pjesma Suncu3 još i danas može oduševiti ljude i dirnuti ih iznutra. U raznim grobovima pronađene su duže i kraće verzije ove "himne", i zato postoje znatne razlike u prijevodima. Duža verzija ovdje bi ispunila oko pet stranica.

Velika svečana pjesma Atonu

Tvoj izlazak na obzorju je divan,

Ti živi Atone, koji si prvi živio!

Kad se uzdižeš na istočnome rubu neba,

Svaku zemlju ispunjaš svojom ljepotom.

Jer ti si lijep, velik i blistav.

Visoko si povrh zemlje:

Tvoji zraci grle sve zemlje,

Da, upravo sve što si stvorio.

Ti si Ra, te si ih sve zasužnjio,

Okivajući ih svojom ljubavlju.

Premda si daleko,

Tvoji zraci dopiru do Zemlje,

Premda si gore visoko,

Tvoje su stope dan!