"Duša fetusa je istupila u tijelu osobe s PVO koja ga je pobacila i rekla mi je da joj je drago da je bila pobačena kirurški, obzirom da bi joj život s takvim roditeljskim parom bio strašan. Ona se sada htjela roditi drugom paru koji će biti pristojni roditelji. Kada sam izrazio svoju sumnju ISH (unutarnjem samo-pomagaču, op. a.) u vjerodostojnost te duše, ISH me uvjeravao da je to što je istupilo točno ono što sam tražio i da je stvarno. Tko bi to znao."14
Allison isto tako kaže da nema problema s tvrdnjom da postoje kako individualne tako i grupne misaone forme (egregori).
Ž. Slavinski spominje postojanje elementala, "obiteljskih duhova" (kao primjer misaonih formi) i odcijepljenih dijelova nas samih (kao primjer fragmentacije duše ili pod-identiteta?).15 Isto tako, nabraja neljudske entitete poput duhovnih vodiča, anđela čuvara i njima slične pozitivne inteligencije. Osim toga spominje i Kontrolore, Dominatore (vanzemaljski entiteti) i duše umrlih.16
Dr. med. S. Sagan kaže da je sam razvio svoju tehniku. U knjizi o entitetima 13. poglavlje (pod nazivom Posjednuće i nesvakidašnji entiteti) započinje tvrdnjom da su 99% entiteta ljudski, i govori da u tome nema ničega što bi se moglo nazvati zlim ili demonskim. Isto poglavlje završava uz primjedbu da bi se o nesvakidašnjim slučajevima mogla napisati čitava knjiga (ako je od njegove strane do sada i napisana nije još objavljena). U jednom od opisanih slučajeva govori da tu nije bilo riječi o astralnom fragmentu, ali ne želi se izjasniti o čemu je moglo biti riječ.17
Dr. med. H. Naegeli-Osjord posvetio je cijeli život terapijskom radu i istraživanju parapsiholoških pojava koje svakako mogu stvoriti i nakačeni entiteti. Za razliku od, kako ih on naziva "ortodoksnih" istraživača parapsiholoških pojava (koji neobjašnjivo žele objasniti materijalistički), Naegeli, svjestan duhovne realnosti i njene drugačije dinamike, pristupao je takvim pojavama šire i otvorenije. Po njemu je postojanje demonskih entiteta neupitno i kaže da će onome tko nije imao prilike vidjeti njihove učinke biti teško, kroz prizmu zapadnjačke percepcije, dopustiti svom umu postojanje takvih pojava. Proučavao je crkveni egzorcizam i nije krio svoje razočarenje činjenicom da se sve manje koristi u katoličkim redovima, kao i to što je među protestantima gotovo potpuno iščezao. Isto tako, smatrao je da egzorcizam nije crkvena i svećenička ekskluziva, već da bi ga mogla provoditi svaka (duhovno) snažna osoba s iskrenom željom za pomoći.18
14 | ^Isto, moj prijevod |
15 | ^Usp. Ž. M. Slavinski: Povratak jednosti: Principi i praksa spiritualne tehnologije, Beograd, vlastito izdanje, 2005., str. 159-161 |
16 | ^Isto, str. 165 |
17 | ^Usp. dr. med. S. Sagan: Entities: parasites of the body of energy, Roseville NSW, Clairvision School, 1994., str. 138, 151 |
18 | ^Usp. dr. med. H. Naegeli-Osjord: Possession & Exorcism, Oregon, New Frontiers Center, 1988., str. 111 |