Isto tako, spomenuti simptomi mogli bi biti tek neki od primjera aktiviranja pod-identiteta iz ovog ili prošlih života koji su naši, ali samim time ne znači da ne zahtijevaju našu pažnju i rad. Posebice osvješćivanje sadržaja iz prošlih života može dati potpuno novu dimenziju u radu sa simptomima, gdje konvencionalna medicina ne može puno pomoći, osim pokušaja njihova ublažavanja i kod koje takvi slučajevi mahom završavaju u "ladici" psihosomatskih poremećaja.

Iako mnogi od simptoma koji će biti navedeni u nastavku mogu biti prouzročeni neosviještenim i neriješenim traumama iz prošlih života (tzv. samskarama), zbog karaktera ovog teksta biti će pretežito razmotreni kroz problematiku mogućeg po­sto­ja­nja utjecaja koji, iako su postali dio psihičkog inventara oso­be, izvorno istoj ne pripadaju.

Nakačenosti ljudskog i neljudskog porijekla

Dr. E. Fiore odmah je na prvoj stranici svoje knjige The Unquiet Dead1 navela deset najčešćih znakova vezanih uz postojanje nakačenog entiteta kako bi čitatelj obratio pažnju na njih, a koje u nastavku knjige i dodatno objašnjava:2

1. Niska razina energije često prati postojanje nakačenja, mada razlog takvom stanju može ležati i negdje drugdje. Fiore sugerira vrijeme nakon buđenja za provjeravanje ovog stanja uz pretpostavku da noć prije nismo tulumarili, nismo iscrpljeni nekom bolešću, alergijom, stresom, krizom kroz koju prolazimo, periodom lošeg spavanja, itd. Ako ništa od navedenog nije slučaj i ujutro se po buđenju ne osjećamo dovoljno svježi da započnemo novi dan, to bi moglo ukazivati na postojanje nakačenja koje nas energetski iscrpljuje.
2. Promjena karaktera ili mijenjanje raspoloženja uključuje stanja za koja se često vezane izjave poput: "ne znam što mi je bilo (da to učinim/kažem)", "neki vrag mi nije dao mira", "kada popije, on je druga osoba", "promijenio se nakon povratka s operacije (ili nakon putovanja)", itd. Promjena može uslijediti često nakon pretrpljene teške emocionalne traume, smrti voljene osobe, kad bi trebalo obratiti pažnju na promjenu u ponašanju koja, ako na neki način uključuje obrasce ponašanja preminule osobe, može signalizirati da je došlo do nakačenja.
3. Vođenje konverzacije s glasom (ili glasovima) u sebi, Fiore navodi, da bi u ovom slučaju trebalo obratiti pažnju je li razgovor vođen na način kao da se netko oslovljava u drugom licu, npr. "Možeš jesti kolače" ili "Smiri se" umjesto "mogu jesti kolače" ili "trebam se smiriti" jer sugerira razgovor između dvije strane.

• Dr. med. S. Sagan kaže da prisustvo glasa postoji samo u manjem postotku nakačenja,3 a ovaj simptom opisuje i riječima jedne svoje klijentice:

"[to] je prisutnost, osjećaj da vas nešto promatra, poput glasa koji stalno nešto prosuđuje i sve komentira. Pokušava stvoriti zbrku. Pokušava me posramiti, uči­ni­ti me glupom govoreći mi da sam trapava. ... Ali može biti i dobro. Vrlo je oprezan. Vidi stvari onakvima kakve jesu. ... Osjećam neku vrstu blokade. Čini me nerazgovjetnom dok pričam. Ono je snažno, a ja sam slaba."4

• Dr. A. Sanderson na osnovu svog kliničkog iskustva sugerira da shizofrenija (F20 u MKB-10) ne mora biti uvjetovana po­sto­ja­njem nakačenja, ali ako je ista dijagnosticirana isključivo na osnovu prisustva glasova kod pacijenta, onda je po svoj prilici riječ o postojanju nakačenja.5