- "Neki vrag mi nije dao mira"
- "Nisam bio (sav) svoj"
- "To je jače od mene"
- "Jura, kad pije, to je potpuno drugi čovjek!"
- "Nakon te nesreće/događaja/operacije on nije više onaj stari"
Pretpostavljam da ne treba puno objašnjavati kakve su najčešće posljedice uz koje su povezane spomenute izjave. Kako jednostavno zanemariti činjenicu da postoji nešto što može npr. potpuno promijeniti nečiju osobnost nakon traumatičnog događaja ili barem privremeno nakon konzumacije alkohola, i dovesti do cijelog niza događaja koji su mučni i traumatični za sve sudionike? Kad već spominjemo alkohol, prisjetimo se samo još jednog popularnog naziva za istog: špirit (duh). Bi li trebali ostaviti kao mogućnost da je alkoholičar osoba opsjednuta nekim nevidljivim bićem (u nastavku će biti korišten naziv entitet) koji ga tjera k piću?
Gore spomenute i slične izjave i ponašanja nikako ne bi trebalo gledati isključivo kroz prizmu neke određene vrste teorije, prakse ili svjetonazora. Takva isključivost ostavlja malo prostora za pravi napredak i stvarno razumijevanje dinamike psihe2 te ima veliki potencijal za stvaranje novih dogmi3 i fundamentalizama, a takvih je primjera povijest prepuna.
Pokušati objasniti uzroke za velik broj smetnji i problema isključivo kroz postojanje parazitskih entiteta i ponuditi njihovo rješavanje kroz oslobađanje od takvih entiteta bilo bi ograničavajuće, kao što bi npr. bilo Freudovo insistiranje na Edipovom kompleksu i psihoanaliziranje, Adlerov kompleks inferiornosti i individualna psihologija, behaviorističko svođenje čovjeka na životinju bez slobodne volje i traženje rješenja kroz promatranje i korigiranje njegovog ponašanja, itd.
Naglasak u ovom tekstu jest na nematerijalnim i parazitskim utjecajima ljudskog i neljudskog porijekla jer su oni nedovoljno obrađeni, ali smatram da su samo jedan dio standardnog teatra kojeg nosimo u sebi – teatra koji pokušava orkestrirati naš ego,4 a iza kojeg stoji mnoštvo osobnosti (tzv. pod-identiteta) i sadržaja koji se razmjenjuju na pozornici teatra. Kakav je pravi međuodnos između svih "stanovnika" našeg teatra ne znam, niti sam do sada pronašao zadovoljavajuće široku "mapu terena", što posebice vrijedi za one ponuđene u sklopu znanstvenog materijalizma (koji hoće objasniti ovaj nematerijalni realitet često koristeći izraze primjerenije ekonomiji, financijama ili strojarstvu nego ljudskoj psihi). Ono što je evidentno je da različiti "stanovnici" ponekad znaju slično izgledati, kao što ćemo vidjeti da bi mogao biti slučaj u primjeru identiteta iz prošlog života i nakačenog5 entiteta tzv. astralnog fragmenta, a od kojih niti jedan ne odgovara pod-identitetu stvorenom u trenutnom životu.
| 2 | ^U nastavku sam također koristio izraz "dinamika psihe". Iako bi možda točnije bilo reći "dramaturgija psihe", taj izraz nisam koristio obzirom na današnje poimanje i naboj povezan s riječju drama. Isto tako, pod ovim izrazom ne podrazumijevam psihodinamiku ponuđenu od npr. Freuda, Junga, Adlera ili Kleinove. |
| 3 | ^Dogma je uspostavljeno vjerovanje ili doktrina uspostavljena od strane neke religije, ili u širem smislu neke druge grupe ili organizacije. Ona je autoritativna, neupitna i neosporna, a neslaganje s njom znači da osoba više ne može pripadati grupi koja je promiče. |
| 4 | ^Pitanje ega je, barem koliko sam do sada uspio razumjeti, nedovoljno potencirano i mnogi misle da je ego (lažno Ja ili stečena osobnost) samo "luksuz" ljudi za koje se kaže da su egoistični ili egocentrični, često smatrajući da oni sami niti nemaju ego. Oni koji su ponešto doznali o egu i otišli tragom nekih danas popularnih New Age sanjarenja znaju pričati o tome kako su otpustili ego i više ga nemaju. A ako nešto nemamo onda o tome ne moramo niti brinuti. Takve izjave samo su dio teatra u kojem ego želi imati "sve pod kontrolom". Kako je jedna od uloga ega i da nas drži "pri zdravoj pameti" (engl. sane) i osim ako i to nije način da sebi digne cijenu, nevoljko će pristati na bilo kakvo kopanje po svom staništu – psihi. Ovo u stvari ne bi trebalo čuditi jer je stanje na terenu kod shizofrenične, podvojene (PVO) i osobe "pri zdravoj pameti" puno sličnije nego što bi čovjek mogao pomisliti. Tako da će traženje pomoći od psihoterapeuta ego okarakterizirati kao korak za očajnike koji su skoro ludi ili već poludjeli. |
| 5 | ^U tekstovima se koristi pojam nakačenje ili nakačenost u pokušaju opisivanja povezanosti entiteta i domaćina (engl. host) tj. osobe na kojoj obitava. Smatram da je pojam onoliko (ne)prikladan koliko i u engleskim tekstovima korišteni "attachment". Ovdje bi se moglo diskutirati što koristiti, je li možda priljepak bolji od nakačenja, ili neka treća riječ, mada smatram da bi takva diskusija bila jalova jer niti jedan niti drugi ne može dočarati pravu prirodu ovakvog odnosa. Korištenjem nakačenja izbjegnuta je i daljnja moguća konfuzija koju bi moguće unijeli pojmovi kao što su opsjednuće, posjednuće, zaposjednutost koje različiti autori koriste općenito opisujući ovakve pojave. |
