Označava sustavni pokušaj oblikovanja percepcije i spoznaje te manipuliranja ponašanjem pojedinca, u svrhu generiranja reakcije koju propagandisti žele postići. Pojam "propaganda" se uglavnom koristi u političkom kontekstu, dok se na području ekonomije govori o "oglašavanju" (Usp. Wikipedija). Znakovit je i podatak da je riječ izvedena iz naziva katoličke zajednice zadužene za reklamiranje i širenje katoličanstva na nekatolička područja.
Cilj svake propagande je manipulacija, a to vrijedi i kad su u pitanju entiteti, osobito oni mračni. Na tom polju postoji propaganda širokog spektra – od nijekanja postojanja takvih entiteta, preko omalovažavanja i ublažavanja njihovih učinaka, do uvjeravanja kako im omogućujemo postojanje već samim razmišljanjem o njima.
Otac moderne propagande je Edward Bernays, nećak Sigmunda Freuda, čija popularnost zacijelo počiva i na nećakovoj probitačnosti (da ne kažem ubitačnosti). Bernaysevim metodama i pristupom bio je fasciniran nacist Goebbels čije smo stravične učinke mogli vidjeti u Drugom svjetskom ratu. No, Bernays nije imao ništa manje stravične učinke u tzv. mirnodopskim uvjetima, koji su preobrazili svijet u kojem živimo. Odlični mini dokumentarni serijal na tu temu jest Adam Curtisov The Century of the Self (Stoljeće ega).
Obzirom da je manipuliranje masama dozvoljena i poželjna metoda u današnjem vremenu, ne čudi što nam sve danas propagandisti (tzv. marketinški i PR stručnjaci) nude, jer etička povjerenstva za medije postoje samo formalno (obzirom da su im manevarske mogućnosti minimalne ili su pak ozbiljno korumpirana i desenzibilizirana). Zahvaljujući ovakvoj situaciji ne čudi ni što su na meti propagandista i oni najnezaštićeniji: naša djeca – o čemu se može nešto doznati i u dokumentarcu Consuming Kids (Djeca potrošači).
