(probadanje) – društveno prihvaćena metoda kažnjavanja ili samo­kažnjavanja kvačenjem različitih, najčešće metalnih privjesaka na ljudsko tijelo čemu prethodi perforiranje kožnog tkiva. Povijesno (tradicionalno) gledajući, postoje razni oblici "obilježavanja" koji su prethodili modernom piercingu, npr. različitim naušnicama i nanos­ni­cama, koje su češće bile dio ženskog folklora, i čija je inicijalna svrha, čini se, bila obilježavanje vlasništva (prikriveno navodnom deko­ra­tiv­nošću i znakom zrelosti, kako bi žrtva ovakav čin doživjela kao pozitivan i poželjan). Sva apsurdnost ovakve vrste unakaženja može se vidjeti kod pripadnika određenih afričkih plemena. Forma piercinga postoji i na našim prostorima izražena kroz još donedavno obavezno perforiranje ušnih resica kod ženske djece, kako bi bile "lijepe" i "ženstvene" ukrašene naušnicama ili rećinama.

Popularizacija piercinga na zapadu vezana je za kontroverznog (diplomatska riječ za poremećenog) umjetnika Fakira Musafara kojeg nazivaju ocem tzv. modernog primitivizma, koji ima i svoju školu za nanošenje boli, marketinški umotanu u celofan šamanizma i magičnih rituala. "Sitan detalj" da je od svih tzv. primitivizama Fakir izabrao ritualno nanošenje boli možda najbolje govori pod čijim je utjecajem njegovo djelovanje. Ponosni "vlasnici" piercinga vjeruju da na taj način izražavaju svoju individualnost (ne znajući da postizanje osobnosti i individualnosti nije isto), no dobar dio priznaje da je to kompenzacija za preživljene traume, odnosno u slučaju nagrđivanja spolnih zona i or­ga­na način kojim ubacuju nove "kotačiće" u postojeću mehaničnost onoga što smatraju seksualnim životom.

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .