Naučili su da fermentacija soju čini više podnošljivom baš kao što su i naši preci isto otkrili s mliječnim proizvodima (npr. jogurt, kefir). Zanimljivo da su riža i rižina vina ispali protuotrovi za sprečavanje nekih štetnih svojstava njihove novokreirane kulinarske kreacije, na isti način kako su Talijani naučili konzumirati vina, meso visoke masnoće, maslinovo ulje i ocat za zaštitu od njihove strasti prema tjestenini.

Ali mi bi trebali znati da će svaka hrana koja zahtjeva toliko obrade poput soje, samo da bi je učinili sigurnom za jelo, biti izvor problema kod osoba pa čak i ako bude ispravno pripremljena.

I opet industrija soje nam je pokušala reći kako je soja zdrava i da su Azijati zdraviji zbog soje koju koriste u prehrani. Srećom, brzo smo saznali istinu. Jedini razlog zašto su Azijati (u Aziji) zdraviji od Amerikanaca u nekim pogledima je to što njihova tradicionalna prehrana NEMA glutena, NEMA mliječnih proizvoda i NEMA kukuruza. Soja je bila njihova pogreška i njezini lektini koji oštećuju crijeva i tkivo, prekomjerne razine izoflavona i široka paleta nehranjivih tvari dovoljno govore za sebe. Nitko ne priča o činjenici da Azijati zapravo žive samo godinu dana dulje od Švicaraca (a je ne vidim da oni obrađuju soju) i predvode po pitanju raka želuca.

Kao i mliječni proizvodi, soja je izmijenila vanjski izgled i unutarnje mehanizme kod naše djece. Najistaknutija činjenica je da se prvi menstrualni ciklus kod naših malih djevojčica javlja mnogo ranije nego što je to normalno. Bilo je općenito prihvaćeno da se u prošlosti prvi menzes javljao s 15 godina starosti. Iz proučavanja japanske djece prije i poslije drugog svjetskog rata sada znamo da je povećana potrošnja mliječnih proizvoda (amerikanizacija je uzela svoj danak) ovo spustilo na starost od 12 godina. No soja je to dalje spustila na jednoznamenkastu starosnu dob. Sada imamo podatke da gotovo 20% naših malih djevojčica ima prvi menstrualni ciklus u dobi od 8 godina. Opa! Ako vam ovo nije dovoljno loše, kada sam neki dan u svom uredu držao "predavanje" o ovome ženi iz lokalnog školskog odbora, ona mi je odgovorila da su tri devetogodišnje djevojčice bile trudne. Nevjerojatno. Izoflavoni su itekako stvarna prijetnja našoj djeci u razvoju, uključujući i naše muškarce. Taj ću dio ostaviti vašoj mašti i internet tražilici.

Kukuruz – otrovno zrno

Takvo što [otrovno zrno] ostavlja kukuruz, taj "dar američkih Indijanaca" kako ga vide mnogi od nas. "Kukuruz mora biti zdrav ako su ga jeli Indijanci", mnogi su mi to rekli. Ahhh ... ali povijest kukuruza je jedna od najzanimljivijih. Trebale su tisuće godina da naši latinoamerički preci proizvedu klip koji danas vidimo. To je započelo s beskorisnim žitom u jednoj dolini dolje u srednjoj Americi. I gdje god je kukuruz uveden, pojavio se problem s pelagrom (nedostatak niacina). Wikipedia ovo pogrešno opravdava činjenicom da je niacin zaključan duboko u jezgri.

To bi mogao biti odgovor KADA bi kukuruz bio jedini izvor niacina, što on nije. Ne ... kukuruz uzrokuje nedostatak niacina zato što pobuđuje atrofiju crijevnih resica u onih senzibiliziranih osoba koje ga konzumiraju, baš kao i kod nebrojeno ljudi i životinja danas (s rastućom alergijom na kukuruz kao vidljivom znakom). Zato je pelagra izbila.

Oni više nisu mogli apsorbirati niacin ni iz bilo kojeg izvora prehrane, jednom kada je sluznica crijeva bila oštećena. Da ... kukuruz je gadna stvar, a u prilog tomu govori i činjenica da hrana s kukuruznim glutenom ubija druge biljke ("prirodni herbicid") a kukuruzno brašno se može koristiti za uništavanje kukaca. To je zbog toga jer nakuplja masnoću kos svih onih koji ga konzumiraju: masnoća je koš za smeće tijela, a mi stvaramo nove masne stanice kako bi otpremili loše tvari iz opće cirkulacije u "smeće".

Naše tijelo zna što radi

Jedine druge stvari koje na isti način uništavaju naše resice kao ove namirnice su virusi i fluorid, i oboje nam daju važan uvid u to što gluten uz ostale radi našoj crijevnoj sluznici. Zašto otrovni fluorid uzrokuje ekstremna oštećenja kod tih prstolikih izraslina koje nazivamo crijevne resice? Zato što im onemogućuje apsorpciju tvari. Ista stvar vrijedi i za gluten, mliječne proizvode, soju i kukuruz. Ova drastična promjena je predstavljala privremeno sredstvo naše zaštite. Ali, koji dio stanice donosi odluku o stiskanju resice? Pa mikroorganizmi koji nas nastanjuju. Da, virusi i pleomorfne bakterije su odgovorne za ovaj iznenađujući proces prilagodbe. Valjda bismo ih trebali prestati toliko omalovažavati, zar ne? Velik dio onoga što mi zovemo "bolest" je jednostavno vanjski znak tog procesa prilagodbe. Ti mikrobi koji nas nastanjuju su na našoj strani!

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .