Uljezi

I kod drugih „otetih” s kojima smo se do sada susreli pojavio se taj duboki problem abnormalnih „trudnoća” – jedna od njih, koja svoj doživljaj ne želi otkriti pred roditeljima i čiji slučaj na ovom mjestu samo ukratko spominjem, bila je prije otprilike sedam godina sigurna da je trudna. Mjesečnica joj je izostala („To se normalno nikad ne događa.”), te je osjećala sve ostale simptome (jutarnja mučnina, stezanje u prsima, itd.) koje je isto poznavala iz prethodne dvije trudnoće. Dva ili tri tjedna kasnije ti su znakovi nestali, te je ponovno dobila mjesečnicu.

Iz tog vremena ta žena ima niz neobičnih sjećanja: „Sve je počelo tako što mi je netko zabio iglu kroz pupak. Sljedećeg jutra probudila sam se i u tom području stvarno našla osušenu krv. Kasnije, kada je trudnoća prestala, iskrsnuo je još jedan djelić sjećanja – netko je petljao oko mojih spolnih organa. Nakon toga sam tjednima imala probleme s donjim dijelom trbuha. Ginekologinja mi je u vagini otkrila otvorenu ranu veličine kovanice od pet njemačkih maraka, koju nikako nije mogla objasniti. U to vrijeme dok sam išla ulicom ponekad sam vidjela majke s malim bebama te sam neprestano mislila: ‚Uzeli su ti tvoje dijete, ukrali su ti dijete.’”

Anke Drewitz iz okolice Gere upućena je 1988. godine u bolnicu jer je osjećala bolove u donjem dijelu trbuha te je ginekolog prilikom pregleda vjerovao da je ustanovio kako u maternici ima „miom veličine šake”, dakle, tumor. Savjetovao joj je operaciju. Međutim, prilikom pregleda u bolnici nekoliko dana kasnije „pronađena je samo retrofleksija. Uterus nije bio uvećan, što je potvrđeno sonografijom.” (Slika 17)

Susanne Gernot iz Plauena je 1988. godine bila sigurna da je trudna. Mjesečnica joj je izostala, a liječnik je konstatirao da ima uvećanu maternicu. Susanne se obradovala – već je dugo vremena željela dijete. Nalaz analize urina nekoliko dana kasnije bio je, međutim, negativan. Kratko nakon toga Susanne je ponovno dobila mjesečnicu, a nestali su i svi ostali simptomi.

	Slika 16: Biće iz otmice na rijeci Allagash 1975. godine. Izgleda da se radi o bićima koje je prilikom otmice vidjela Maria Struwe, a kasnije i njezin sin Sebastian. Sebastian je donje biće nazvao „čudovište-vitez”, a gornje biće „čudovište koje se igra”, koje ga je odvelo i ponovno vratilo kući (iz „The Allagash Abductions” R. Fowlera, s prijateljskim odobrenjem Wild Flower Pressa60).

Slika 17: Liječnički izvještaj od 29. veljače 1988. nakon pregleda Anke Drewitz. Tumor kojeg je prethodno ustanovio njezin ginekolog nije pronađen.