U liječničkom izvještaju kaže se: „Pri reviziji cerviksa obavljenoj 22. veljače 1988. godine cervikalnom dugmastom sondom uspješno se, bez otpora, ušlo do dubine od otprilike dva centimetra, i nadalje Cavafix kateterom do dubine od tri centimetra. Kod ispiranja katetera fiziološkom otopinom došlo je do refluksa tekućine iz cervikalnog kanala. Pregled cerviksa je prekinut jer se pacijentica žalila na grčeve kada se pokušalo krenuti dublje s kateterom.”

To što ovdje medicinski rečeno zvuči relativno banalno, za samu Mariu Struwe pokazalo se daleko opasnijim: „Dok mi je liječnik ubrizgavao injekciju sa sjemenom mog muža, dobila sam strahovito jake bolove, poput trudova. Bili su gotovo kao pri porodu. Liječnik je odmah zatim prekinuo postupak. Kod ubrizgavanja u maternicu osjetio je snažan otpor koji nikako nije mogao objasniti. Te sam bolove imala tri sata. Liječnik mi je bio jako zabrinut jer nikada nije doživio tako nešto, iako je u svom dugogodišnjem radu umjetno oplodio već mnogo žena.”

Niti liječnik niti Maria Struwe niti njezin suprug nisu si tada mogli objasniti zašto je umjetna oplodnja onemogućena na takav način. Liječnik je prije toga temeljito pregledao Mariu i nije uočio ništa neuobičajeno.

Nakon otprilike dva mjeseca dogodilo se nešto neočekivano – u nedjelju 17. travnja Maria je iz sebe ponovno izbacila „nešto”: „Sljedeći dan osjetila sam nešto čudno u gaćicama. Opisala bih to kao dvije kožne krpe. (Slika 14) Pošto je bila nedjelja, otišla sam s mužem na odjel hitne pomoći jedne bolnice. Pregledala me mlada ginekologinja koja nije ustanovila ništa neuobičajeno.”

Liječnica nije na početku uopće htjela povjerovati da su te kože stvarno izašle iz nje. Sumnjičavo je pitala radi li se možda o kondomu. („Naravno da ne, htjeli smo imati dijete.”) U izvještaju klinike Humboldt pod rubrikom „Tijek nezgode odn. povijest bolesti” stoji: „Pacijentica je jutros izbacila ‚kožu’ (bijela, sluzava), sada lagana, stežuća bol u donjem dijelu trbuha, jutros lagan iscjedak.”

Što je bila ta „koža”? I za to postoje posve „prirodne” mogućnosti objašnjenja. Liječnica u bolnici već je spomenula jednu – mogući ostatak kondoma. Maria Struwe to pak isključuje, pošto su ona i njezin muž u to vrijeme željno htjeli dijete te već dulje vrijeme pri spolnom odnosu nisu upotrebljavali sredstva za kontracepciju (kondome ionako nisu upotrebljavali, Maria Struwe je uzimala kontracepcijske tablete).

Zamolio sam dr. Ruth Kremser za njezino mišljenje: „Bez histološke analize ne može se sa sigurnošću postaviti dijagnoza ‚kožice’. Moglo se raditi o ostatku posteljice, ostatku defektnog kondoma ili ostatku tampona.”

Što god to bilo, izgleda da je to bio razlog zašto Maria Struwe nije mogla zatrudnjeti. Jer sada se dogodilo ono što je dugo iščekivano: „Vratili smo se tada iz bolnice kući bez da nam je objašnjeno kako se u mojoj utrobi mogla razviti ta čudna koža. Nakon toga sam zatrudnjela, za što uopće nismo više vjerovali da je moguće.”

Pokušaj kronologije

Ne mogu tvrditi da su svi ti neobični doživljaji Marie Struwe, njezini „snovi” o astronautima i njezina sjećanja na scenarije u kojima se vidjela kako leži na stolu okružena s troje bića, povezani. No to se ne može isključiti, niti ginekologinja dr. Kremser to ne može. Konačno, postoji – da još jednom sažmemo – nekoliko zapanjujućih činjenica, koje su međusobno zanimljivo povezane:

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .