Home Autorski članci Kako je Newton zloupotrijebio regresoterapiju
Kako je Newton zloupotrijebio regresoterapiju
Autor: Tamara Vrančić Sokač
Nedjelja, 01.05.2011. 14:20

Ovo neću detaljno komentirati. Vrlo je interesantno i da je Hester koja ima neke simptome nakačenja u ovom, ali i u prošlom životu, upravo samouboj­stvom kao Ross život okončala. To otvara mnoga pitanja. Pitanja koja Newton nikada neće postaviti, ali će indirektno sve bolesne od primjerice raka, auto­imunih bolesti poput reumatoidnog artritisa koji je vrlo bolan ili teške invalide suptilno uputiti na oduzimanje života. Vrlo duhovno, gotovo bez presedana. Ali nije upitno, jer to su kao pozitivan motiv ocijenili i vodiči.

I još malo o vodičima. Naravno da je poželjno za sve one koji tragaju za spoznajom, krenuti putem upoznavanja vlastite duše. Točnije sebe samoga. Ali kojim putem krenuti? Evo njegova recepta:

"Ostvarivanje kontakta s našom dušom prvi je korak na ljestvici otkrivanja naših viših moći. Naši vodiči motre sve linije mentalne komunikacije kojima se služimo u sezanju prema božanstvu. I oni imaju svoje vodiče koji se nalaze na višem stup­nju ljestvice. Lje­stvi­ce su neprekidan put do izvora cjelokupne inteligentne ener­gije, pri čemu je svaka prečka dio cjeline. Ljudima je naj­va­žni­je vjerovati kako će na molitvu u pomoć odgovoriti njihova viša sila. Zato su vodiči od ključne važnosti za naše duhovne i fizičke ži­vo­te. Ako se opustimo i dođemo u fokusirano stanje svijesti, čuti ćemo svoj unutarnji glas. Čak i ako nismo tra­ži­li po­ru­ku, trebali bismo vjerovati onome što ču­jemo.

Nacionalno psihološko istraživanje došlo je do rezultata da jedan od deset oso­ba priznaje da čuje glasove koji su uglavnom po­zi­tiv­ni i poučni. Mnogim ljudima olakšanje je kad čuju da nji­ho­vi unutarnji glasovi nisu halucinacije povezane s men­tal­nom bolešću. Ne trebate brinuti zbog unutarnjeg glasa – to je kao da imate vlastitog savjetnika kojega možete zva­ti kad poželite. To su najčešće glasovi naših vodiča.20

Dakle, ovdje indirektno priča i o intuiciji, koja je nužna za na­sta­vak puta spoznaje. Međutim, tanka je granica intuicije i nečega što možda tako samo iz­gleda, a radi se o "nametnutoj misli". Ne mogu se ne zapitati, da li zaista dobi­vamo signale unutar sebe, da li su oni uvijek naši?

Zašto? Zato što ako je sve unutar nas – čemu potreba za posezanjem kroz moli­tvu nečega što je izvan nas? Vodiči ne bi trebali biti unutar nas! Ili? Čije je to onda znanje, naše ili naših vodiča?

Tvrdnje koje on iznosi kako bismo "trebali vjerovati onom što čujemo kroz glasove unutar sebe" su zbog toga bezobzirna i drska sugestija, koja kao takva nas direktno onemogućava da hladne glave i razumno, promatramo koje su sve mogućnosti i zašto čujemo glasove. Što nam govore?

Newton kaže i sam, da su glasovi "uglavnom" pozitivni i poučni. Pretpostav­ljam da sve one ostale svrstava automatski u šizofreniju, što sam već navela na početku ovog teksta. A kada smo već kod šizofrenije bilo bi dobro uzeti u obzir što o tome misli drugi istraživač na ovom polju dr. A. Sanderson koji kaže na osnovu svog kliničkog iskustva da šizofrenija ne mora biti uvjetovana postoja­njem nakačenja, ali ako je ista dijagnosticirana isključivo na osnovu prisustva glasova kod paci­jen­ta, onda je po svoj prilici riječ o postojanju nakačenja.21

Navođenje da ne trebamo brinuti je navođenje da kroz život ide­mo poput ovaca, bez trunke želje za vlastitim načinom promišljanja i naravno, bez motiva da ponekad budemo oprezni. Zašto bi bili oprezni kad nikakve opasnosti ne postoje. Kad spominjem oprez, govorim o nečemu što nema veze sa strahom. Ne trebamo se bojati, ali bilo bi dobro ponekad se pitati. To je jedan od način na koji možemo upoznati sebe, jer dok to ne učinimo, nastavak puta unutar ko­jeg ćemo saznati kuda idemo i tko smo, postaje vrlo zamršen i težak. Ili vrlo lagan ako slijedimo Newtonove metode.

A kad se zapitamo, možda i otkrijemo jesmo li sami ili nas ima više, točnije postoji li mogućnost da je s nama i neki entitet koji nije duhovni vodič!

Kad govorimo o entitetima koji se mogu nakačiti ljudima, koje Newton katego­rički odbija kao nešto nemoguće, često se radi o prizemljenoj duši, duši koja nije otišla s ove razine i luta. Evo kako to opisuje Newton:

"Povremeno se dogodi da neki uznemireni duh ne želi napustiti Zemlju nakon fizičke smrti. Razlog je tome neki nerazjašnjeni pro­blem koji snažno utiče na njegovu savjest. U tim abnormalnim slučajevima, pomoć dolazi od strane viših, brižnih entiteta koji mogu pomoći sa svoje strane u procesu prilagodbe ..."22

Ovdje kaže da dolaze u pomoć, pa kako to izgleda i gdje završe ovakve duše:

"Postoje duše koje su toliko oštećene da su izdvojene iz glavne skupine duša koja se vraća u duhovni dom. U usporedbi s ukupnim brojem, broj ovih abnormalnih duša nije velik. Međutim, ono što im se do­godilo na Zemlji značajno je zbog ozbiljnog učinka koji imaju na druge inkarnirane duše. (ovo nije nigdje objasnio – što je ovom rečenicom mislio! op. a.) Postoje dvije duše premje­štenih duša: one koje ne prihvaćaju činjenicu da je njihovo fizičko tijelo mrtvo i suprotstavljaju se povratku u duhovni svijet zbog osobne boli, te one koje su se u ljudskom tijelu bavile kriminalnim djelima ili sudjelovale u istima. U prvom slučaju, premještanje je izbor same duše, dok u drugom slučaju duhovni vodiči namjerno uklanjaju te duše iz kontakta s drugim entitetima na neodređeno vre­mensko razdoblje ...

20 ^Isto, str. 142
21 ^Dr. A. Sanderson: Spirit Attachment and Human Health, 2010., viđeno: 01.03.2011.
22 ^Putovanje duša, str. 27


 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.